Strastvena suputnica.......
Ponoć i nešto sitno minuta, ja u autobusu sjedim sam i smišljam načine da zaspim. A ne mogu, u busu nikad ne mogu zaspati, kamoli spavati. Sklapam oči, ali od vibracija i trešnje zastarjelih olupina, koje nas voze po hrvatskim cestama, ne mogu nikako i nimalo. Iako smo već pola sata na putu, iako je bus skoro prazan, sva svjetla pogašena osim onoga kod vozača, ja jednostavno ne mogu spavati. Mir je, tiho, nitko ne sluša radio, televizori su pogašeni, ako uopće i rade, a ja ne spavam. Prepuštam se razmišljanju.Autobus ide za Dubrovnik. Tamo su mi rođaci kojima idem u posjetu. Nisam ih vidio ima već dvije i pol godine, a kako su me lijepo pozvali, pristao sam bez mnogo razmišljanja posjetiti ih. Stali smo u Karlovcu i tamo je ušla samo jedna djevojka mojih godina, možda tek dvije-tri godine starija. Ne da mi je to smetalo. Svidila mi se na prvi pogled, ja njoj također. Zato što mi je došla i pitala je li mjesto do mene slobodno. Bio sam u stražnjem dijelu busa, prilično izoliran od ostalih putnika.
- Slobodno je - rekao sam. - Mada imaš iza mjesta koliko hoćeš.
- Tjeraš me od sebe? - pitala me.
Upalila je svjetlo iznad sjedišta kako bi se smjestila, pa sam je bolje promotrio. Crna kosa, kovrčava i duga, tamne smeđe oči, niska i ugodno popunjena, obla baš na pravim mjestima. Nisam muška svinja, samo opisujem što sam vidio.
- Ne tjeram, dapače - rekao sam. - Uvijek je lijepo popričati s lijepom djevojkom. Samo sam mislio da želiš spavati odostraga. Kasno je.
- Znam - rekla je ona - ali ja u busu nikad ne mogu spavati. Radije pričam s nekim. A ti si jedini budan, pa sam pretpostavila da te muči isti problem.
- Pogodila si - ustvrdio sam. - Da se upoznamo, ja sam Ivan.
- Tihana, drago mi je.......NASTAVAK UZ ZABAVU.....
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi